Poslednji set koji sam kupio pre pauze bio je Basil The Batlord sa zmajem i to je bilo negde u februaru 1997. imao sam 13 godina. Ne znam kad sam tačno prestao da se igram, pošto sam znao tako s vremena na vreme da otvorim kutijetinu u kojoj su stajali zapakovani zamkovi pa da nešto tu petljam, ali recimo da je to bilo negde sa 16-17, i od tada sam bukvalno ignorisao lego i nisam želeo da znam šta se dešava tu... Međutim negde krajem 2005. u\'vatio me je neki nostalgični živac, u neku ruku potpomognut time da je gomila stvari iz mog detinjstva tada doživela neki re-vamp (tipa Nindža kornjače, He-man, Transformersi...) te nekako nabasah na lugnet, pa onda i brickset i tako sam prvo gledao šta sve ima, šta sam propustio, a izašao sam zvanično iz mračnog doba kada sam kupio Emperor\'s ship od avanturista, kojim sam bio totalno oduševljen na licu mesta i od tada svakih malo-malo častim sebe sa po nekim setom. Kako je tad castle bio raspad, kupio sam par exo-force setova, a onda kad je fantasy era krenula - mojoj sreći nije bilo kraja.
Inače, gledao sam onaj dokumentarac o AFOLima, i kao kad su ih pitali jel\' vas bilo blam da kupujete kocke za sebe, svi su kao odgovarali \"neeee, nikako, ja se toga ne stidim\". E, pa... ja sam se užasno stideo toga i dugo vremena se ubeđivao da to nije ništa bolesno, da je mnogo bolje od slaganja slagalica što rade mnogi odrasli, te da ja vodim normalan društveni život i da to što sam fasciniran nečim klinačkim ne znači da sam sociopata... Dobro, ta moja tripovanja bila su sada već davno, ja nisam nalazio ljude odavde koji su bili u ovom fazonu, a u momentu kada sam registrovao svoju kolekciju na bricksetu, nije bilo niti jednog jedinog čoveka iz Srbije (tj. Jugoslavije
)