E drugari, ko je bio - bio, ako nije bio, treba da se prvo malo jedi sam na sebe, a onda da dođe na prvu sledeću ovakvu Beogradsku Lego Ekstravagancu!
Ne pamtim kad smo se svi (cela porodica i jedan prijatelj) toliko radovali izlasku na onakvu \'ladnoću, ledenu kišu i, uopšte, ogavno vreme...i to subotom (kad se normalan svet protezao po udobnim kaučevima u svojim toplim domovima)!
Prvi utisak je pao vec na putu od parkinga, pa do ulaska u objekat. Tokom tih 30-ak koraka koje smo napravili, odgledali smo najmanje 5 bizarno sličnih situacija: iz Centra su izlazila deca (praćena roditeljima), zacenjena od plača, vrišteći i cičeći, onako...ekstremno.
To nas je malo zbunilo (a naročito našeg petogodišnjeg Lego-frika), delovalo je kao da neko unutra deli batine klincima. I put od ulaza u objekat do ulaska u salu bio je pun dečjeg plakanja.
I plakanje i decu i sve ostalo smo zaboravili čim smo kročili u taj fantastični Legoworld.
Pa, ono je zaista nešto posebno.
Svo četvoro smo pootkidali od celokupnog utiska i neviđenih diorama.
A svi smo se posebno i potpuno razmazali od miline kad smo ugledali Divlji Zapad scenu.
E, to su setovi koje smo mi imali kod kuće. MOJI setovi...MOJI indijanci... A poslednji put smo ih videli verovatno pre 20 godina.
Pažljivo smo razgledali, slikali, još razgledali, još slikali...sigurno dobrih sat i po.
I nismo mogli da odlučimo šta nam se najviše sviđa.
Meni je Lego uvek, od detinjstva, bio naj-igračka. Iz sto razloga, a jedan od važnijih razloga su uvek (do danas tj. naročito danas) bili - detalji.
Uvek se na detalje (u bilo kojoj seriji/setu) obraćala velika pažnja, jako pažljivo i biraju koje detalje će da uvrste u set, a i krajnji rezultat je uvek sjajan.
I sada nas je ceo Lego City oborio s nogu...stari Lego...sa, za nijansu, drugačijim tonovima boja... Fudbalski tim, s frizurama iz \'70-tih...
) Panorama...vozići...starinski bioskop... A diorame sa zamkovima, vitezovima i svim ostalim detaljima...pa, to je ludilo!
\"Skeleton Army\"... koji jašu na, naravno, skeletima konja...
Pa onda modernije varijante... \"House Party\", bolje organizovan od našeg \"Beer Fest\"-a, bez zezanja. Bina, publika, MC, DJ... a sve postavljeno potpuno ubedljivo i uverljivo i odlično.
Jedan od najgotivnijih momenata, što se same organizacije tj. postavki tiče, bio nam je onaj sa \"batinašima\" koji napadaju kolonu \"drugačijih\" koja mirno paradira! Pa, to je ludilo...
I, na drugom ćošku, u istom delu grada - štrajk Javnog Komunalnog! Sa sve vitlanjem vila i alatki iznad glave! Verovatno se radi o Javnom Komunalnom - Gradsko zelenilo? Haha fenomenalno!
Uspeli ste da na zaista najbolji način spojite Lego s domaćim terenom, i nađete neke, da ne kažem, geopolitičke specifičnosti, koje su izuzetno zanimljivo, a često i jako duhovito, prosto vrcale iz nekih delova pojedinih postavki.
A postavka je, ovako ukupno, bez ikakvog preterivanja, pravo umetničko delo.
Ne poznajem autore tj. vas, ali jako je očigledno bilo da je i prilikom samog postavljanja svakog dela, velika pažnja poklonjena baš svakom detalju. Tačno kako bi i trebalo, u najboljem Lego duhu!
Toliko toga sjajnog i nezaboravnog smo videli, da bi ova poruka mogla lako da se nastavi preko nekoliko strana.
Na putu do kuće, naravno, nismo mogli da dođemo do reči, svako od svakoga. Odjednom smo svi regresirali i postali osmogodišnjaci, potpuno raspamećeni od svega viđenog.
Ne stigoh sada ovde ni da pomenem sve delove koji su ostavili najjače utiske...Moraću da se vratim s još malo utisaka, vidim već... A verovatno bi najbolje bilo da to uradim za nekoliko dana, kad se utisci malo slegnu, jer ovo u subotu je bilo....Sensory Overload...totalni...
O utiscima petogodišnjeg podmlatka (inače, najvećeg fana, poznavaoca, ali i najsurovijeg kritičara), mogao bi da se napiše jedan ozbiljan, duuuugačak esej. I to ćemo ostaviti za neki drugi put.
Za kraj, vratimo se na trenutak na sam početak i pomanitalu, zacenjenu decu, koja su napuštala ovu dečju real-life Fantaziju slinava, zacenjena od vriske, cike i drugih oblika dramatičnog plača.
Pri ulasku smo se čak (nas troje odraslih) možda i malo arogantno podsmehnuli celoj toj situaciji koju smo posmatrali. Valjda iz straha, jer su nas stvarno presekli ti neljudski krici. Valjda smo očekivali da vidimo kako sa jednog TAKVOG dogadjaja izlaze sve nasmejana, rumena, srećna deca i zečjim poskocima radosno odlepršavaju u sunset..
Na kraju, šta mislite, kako je izgledao naš izlazak iz S.C. \"Šumice\"?
O da, lica ljubičastog od neuzimanja vazduha, slinav, potpuno van sebe, zacenjen, očajan, ljut, a u isto vreme previše radostan i previše uzbuđen...naš podmladak je imao kompletan meltdown. Još i gore nego pomenuta deca.
Dok smo razgledali postavke, nije bilo srećnijeg, radoznalijeg, uzbuđenijeg deteta... potpuno očaran, znalački je uživao i ocenjivao, komentarisao...i pravio u glavi (a pola naglas) novi spisak za Deda-Mraza...Opet.
A onda... Kataklizma.
Ono što od uzbuđenja i žurbe nismo videli pri ulasku u salu, definitivno smo videli na izlasku.
\"Hippopotamus\" je lukavo otvorio svoju šatru na potezu sala-ulaz/izlaz. Ne možeš a da ga ne vidiš (ni zaobiđeš), ako ne pri ulasku, a onda sigurno ne pri izlasku sa izložbe.
I šta očekivati od dece, koja su upravo provela sat i po u Lego-svetu, balaveći po sebi od zadovoljstva, a koja su iz te sale iskoračila još više naložena na Lego nego pre?
ČIM je ugledao u daljini konture divne postavke nekog starog seta sa \"letećim\" helikopterom, koji su divni ljudi iz \"Hippopotamusa\", postavili u mali izlog svoje šljašteće šatre, naš momak se zaleteo i sa, još par klinaca, zalepio za taj mali izlog, mrljajući ga svežim Lego-balama.
I onda je počelo.... Start je bio blaži - malo njakanja i kukanja i molbi i zahtevanja...jer \"ONAJ set MORAM DA IMAM!\" Rešili bismo mi to brzo, ali je divni, ljubazni čika-prodavac, ne časeći časa, odmah stavio taj set u, već gladno ispružene ručice, našeg dase.
Onda smo se, svo troje nas odraslih, samo pogledali, u fazonu \"aj\', ko će sad da ga odvoji od te kutije, a?\". Ostala deca su takođe krenula u akciju, ljubazni prodavci su im s osmehom stavljali u ručice razne divne setove...i sve je to prvo zvučalo kao radostan žamor, a onda je počelo da se pretvara u zvuk iz horror-filma, bukvalno.
Gomila poludele dece, gomila takođe poludelih (samo na drugi način) roditelja...niko nikog ne čuje, svi se deru i vrište u isto vreme (i iste stvari, sigurno), kreće prvo jurenje deteta koje ne pušta kutiju a opasnom brzinom leti ka izlazu...onda to vide i drugi (a svi u rasponu od 3 do 7 godina), pa se i oni preshaltuju u \"palimo Skupštinu\" looting modus...a sve uz neprekidno vrištanje... Jedni su već na podu, majstorski odrađuju standardno \"valjanje po podu prodavnice igračaka\" tačku, druge i dalje jure znjavi, besni roditelji, koji počinju još glasnije da viču vrlo slične fraze tipa \"Da si odma\' doš\'o ovamo, jer ka\' te ja do\'vatim...!\".
Nas troje stojimo kao tri idiota, ne verujemo šta nas snađe odjednom...niti kako nam se dasa ponaša..zvone uši od nesnosnih frekvencija..kreće preznojavanje...
I onda, kao poslednja kap...kao trešnja na vrhu torte... dok smo pokušavali da izboksujemo kutiju - a da je pri tome ne oštetimo -iz stegnutog \"zagrljaja smrti\" (grčko-rimski stil) našeg klinca, ugledam o kom se setu, a i ceni radi.
Jako, strasno i dugo željeni set iz serije Ninjago, oveći set \"Fire Dragon\" (zaboravih sad tačan naziv). Super je set, nema frke. Ugledamo cenu nas troje, pogledamo se, a onda jednim moćnim potezom istrgnemo ga iz malih pesnica i bukvalno iznesemo (da ne bi trčao nazad i opet krenuo da pravi pičvajz) klinca.
Dok smo ga nosili i izlazili...ajoj...te vriske...tog plakanja...te reke suza i uzvika, a sve kroz zacenjene jecaje.. \"VIMENEUOPŠTENINEVOLITEAJASAMOHOĆUMOGCRVENOGZMAJAAVIMINITONEDATENEVOLIMVASVISEUOPSEHOCUCRVENOGZMAJAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA\"
Još grđe nego oni klinci s početka.
Srećom, svuda oko nas bilo je vrištećih klinaca i besnih roditelja, pa nam bi malo lakše.
Trk napolje, trk do kola, ubaci malog u gepek, aj palimo... Ok, na sedište, nismo baš u gepek.
I onda prokomentarišemo tu poslednju kap... Taj Ninjago set \"Fire Dragon\", u ne mnogo velikoj kutiji, imao je zalepljenu etiketu sa cenom: 22.600 din.
TU cenu su stavili i TAJ set su nam gurnuli klincu u ruke.
Zamalo da se vratimo i sad mi napravimo pometnju tamo, na njihovom \"štandu\".
Pa, ko ovde nije normalan?
Ne znam da li ima potrebe i smisla da uopšte komentarišem ovaj poslednji momenat...
Mi smo više puta pazarili Lego u \"Hippopotamusu\", svaki put jer su bili za nijansu jeftiniji od drugih. O čemu se sad ovde radi?
Hajde na stranu njihovo ugradjivanje u cenu od 100%.
Inace, isti set, nov, smo našli za 11.000!
Da preskočimo i cene ovog puta.
Ali kako je moguće da oni postave svoj štand tačno ispred sale pune dece koja se lože na Lego, a da pri tom ne da nemaju nekakav, bilo kakav popust (što bi svuda u svetu bilo najnormalnije, naročito s obzirom na to da im to nije regularna prodavnica, već štand, SAMO za ovu priliku i SAMO za posetioce izložbe).
Ne da nemaju popust, nego su stavili 100% veće cene (ehej, rođače, duplirali!), pa onda izuzetno ljubazno i nasmejano osoblje tura deci u ruke fantastične setove, koji koštaju 220 evra (!!!), a roditelji gledaju i plaču.
Završiću priču ovde, i to savetom da, sledeći put, ako je ikako moguće, organizatori pokušaju da izbegnu ovakav skandal, bruku i sramotu.
Nije trebalo ovakvo nešto, nepotrebno, da kvari ceo događaj i ceo utisak posetiocima.
A stvarno je bilo neprijatno, mučno, neukusno i jezivo, tih poslednjih 10ak minuta, nakon što smo izašli iz sale.
Zato ćemo pokušati da ignorišemo tih 10 minuta i da probamo da nam utisak ostane onakav, kakav je i bio. Izložba je potpuno fantastična, iz 13 različitih razloga.
Žao mi je onih koji su je propustili.
Bila je to subota za pamćenje. Možda je najbolji deo (uz povratak u detinjstvo via Lego kauboji i indijanci) - ta neka opšta mnogo dobra energija koju smo dali i primili u ogromnim količinama, kao i ta neopisiva Lego-radost (Lego joy!) i, naravno, neverovatna inspiracija, kojom smo se napunili i već krenuli da razmišljamo o novim Lego kreacijama, koje ćemo da pravimo kod kuće.
Svaka čast, fenomenalnu stvar ste postigli!
I hvala za jedan od najboljih porodičnih subotnjih provoda!