Od mog poslednjeg pisanja ovde, pročitao sam Kaljugu od Zole, Vrli novi svet od Hakslija, Potraga za apsolutnim od Balzaka i Očevi i deca od Turgenjeva.
U Kaljuzi se govori o skorojevićima i građevinskim prevarama u Parizu posle 1850. Radnja prati jednu bogatu, skorojevsku porodicu, a Zola je napisao još dvadesetak knjiga koje su manje ili više povezane sa ovom.
Vrli novi svet me je posebno oduševio. Haksli je toliko stvari o čovečanstvu već pogodio, a kako stvari trenutno stoje u svetu, nismo daleko od pravog Vrlog novog sveta.
Potraga za apsolutnim govori o jednoj bogatoj, plemićkoj flamanskoj porodici i njenoj propasti zarad nauke, tj. zbog očeve opsesivne potrage za "apsolutnim".
Očevi i deca govori o nihilistima u carskoj Rusiji; odnosu sinova i očeva, jedni pripadaju novoj generaciji koji ništa ne poštuju, a drugi su "romantičari".
Naravno, preporučujem sve ove knjige sa posebnim naglaskom na Vrli novi svet.
P.S. Trenutno čitam Haklberi Fina od Tvena